Slobodan Pavlović, privrednik iz Bijeljine, poginuo je sinoć u saobraćajnoj nesreći u Americi, potvrdio je za Klix.ba advokat Duško Tomić. Pavlović je osnivač Slobomir televizije i univerziteta, kao i Pavlović banke.
Tomić je kazao da je Pavlović bio sam u automobilu koji je udario u kamion te da je stradao na mjestu nesreće.
Pavlović je rođen u Popovima kod Bijeljine. U SAD je otišao 1965. godine.
Godine 1991. je postavio temelje za izgradnju Pavlovića mosta, koji je završen 1996. godine, kada je postavljen kamen temeljac za izgradnju novog grada Slobomira. Devedesetih je započeo izgradnju Pavlović banke i Slobomir P Univerziteta u Slobomiru.
Bio je vlasnik preduzeća Žitopromet u Bijeljini, štamparije Grafam u Brčkom, RTV Slobomir u Slobomiru i drugih kompanija. Postao je senator RS u drugom sazivu Senata 2009. godine.
Na njegovoj web stranici Slobomir je prikazan kao napredan grad od 30.000 stanovnika, sa sportskim centrom, neboderom i stambenim zgradama.
Na crkvi u Popovima, čiju su izgradnju finansirali Pavlovići, nalazi se kamena ploča sa njihovom posvetom.
Srpska pravoslavna crkva dodijelila mu je orden Svetog Save, a također je primio i odlikovanje Srpske dobrovoljačke garde. Svoje građevine često ukrašava pločama na kojima su ugravirani njegovo ime i lik. Pavlović se rado fotografiše.
Iako na prvi pogled djeluje ekscentrično sa svojom dugom sijedom kosom i u skupim odijelima, ovaj biznismen utjelovljuje sliku čovjeka koji je sve što ima u životu stvorio sa svojih deset prstiju.
– Vjerujem u sebe i svoj uspijeh – zaključuje Pavlović na kraju svoje autobiografije “Kako sam uspio”, koju je napisao 1999. godine.
Kaže da je nastavak u pripremi.
Od kada je izašao iz federalnog pritvora u Čikagu sredinom osamdesetih, Pavlović je prevalio dug put.
Ali, Pavlović voli reći da priča o njegovom uspjehu počinje puno ranije, još kad je kao dječak čuvao ovce i krave na livadama u Popovima. Sjeća se da je tada maštao kako će jednog dana izgraditi most preko divlje Drine. Zamišljao ga je kao trošni viseći most sličan onome koji je na filmu Tarzan napravio u svojoj džungli. U šali kaže da je uspjeh pravazišao sva njegova očekivanja.
Kao četvrto od sedmero djece, reći će da nije imao idilično djetinjstvo. Njegov otac koji je bio zatvoren zbog svojih antikomunističkih opredjeljenja je imao presudnu ulogu u donošenju odluke da ode u Ameriku.
Kako stoji u Pavlovićevoj autobiografiji, nakon odsluženja vojnog roka u Jugoslovenskoj narodnoj armiji, on sredinom šezdesetih preseljava u Ameriku sa 40 dolara u džepu. Tada nije govorio ni riječi engleskog jezika, a voli se našaliti kako ga i dalje uči.
Ali, leteći u avionu iznad Amerike pred Pavlovićem se otvorio svijet poslovnih i trgovačkih centara, između kojih su bile rijeke automobila. Shvatio je, prisjeća se kasnije, da je došao na pravo mjesto i da ovdje može uspjeti.
Tako je i bilo. U fabrici u Čikagu našao je prvi posao i buduću životnu saputnicu. Također Jugoslovenka, Miroslava ga je u prvi mah odbila, da bi se poslije predomislila i ipak udala za njega. Počeo je da se obučava za elektroinženjera, a upisao je i studij poslovnog menadžmenta, dok jednog dana, kako kaže, nije otkrio tajnu biznisa sa nekretninama.
Shvatio je da se novac uložen u nekretnine višestruko vraća.
