Kakav god bio ishod ruske invazije na Ukrajinu, predsjednik Vladimir Putin uspio je u jednom: sigurnosna karta Evrope promijenjena je iz temelja i stvari se nikad neće vratiti na staro.
Na cijelom kontinentu, ali ponajprije u Europskoj uniji, povlače se potezi koji bi bili nezamislivi čak i prije par sedmica. U roku od nekolliko dana, Bruxelles je otišao dalje na svom putu da preraste u samostalnu geopolitičku silu nego što je bloku uspio u posljednjih nekoliko desetljeća.
Povratak rata na europski kontinent šokirao je, a time i ujedinio 27 članica Europske unije i blok je ne samo odobrio najsnažniji paket sankcija u svojoj povijesti, već je i obećao kupiti i dostaviti oružje Ukrajini, piše CNN.
U prošlosti, zemlje EU-a bile su podijeljene oko toga koliko kontrole bi Bruxelles trebao imati po pitanju vanjske politike. Taj problem predstavljao je prepreku velikim ambicijama Unije, pošto su svi prijedlozi bili ili razvodnjeni tijekom pregovora ili je na njih jednostavno uložen veto.
Prema istraživanju britanskog parlamenta, velika većina zemalja Europske unije koje su također članice NATO-a nisu dostigle cilj od ulaganja 2 posto budžeta u obranu već više od desetljeća.
„Kriza u Ukrajini potpuno je uništila iluziju da su sigurnost i stabilnost u Europi besplatne,“ rekao je CNN-u jedan visoki europski diplomat. „Kada nije postojala nikakva stvarna prijetnja, geopolitika nam se činila kao daleka tema. Sada se na našim granicama događa rat. Sada znamo da moramo uložiti novac i nastupiti zajednički.“
Nije samo Putinova agresija probudila Europu. Diplomat je objasnio da su dužnosnici u razgovorima naglasili veliku ulogu koju je odigrao američki predsjednik Joe Biden u koordiniranju odgovora Zapada na rusku agresiju.
„To je bio veliki strah u glavnim gradovima Europe: što da u Bijeloj kući nije bio Biden u ovom trenutku? Nitko ne vjeruje ozbiljno da bi Trump dobro postupio u ovoj situaciji, a on, ili netko poput njega, opet se može pojaviti u sljedećih nekoliko godina. To praktički znači da moramo pretpostaviti da smo u ovome sami,“ dodao je.
Možda je najveća promjena došla iz Njemačke. Europska najbogatija i vjerojatno najmoćnija zemlja najavila je da će više nego udvostručiti svoja ulaganja u obranu – očekuje se da će njihov budžet za vojsku za 2022. godinu iznositi 100 milijardi dolara.
Donedavno, većina njemačkih političara – i nemali broj političara u Europi – nije bila oduševljena idejom da Njemačka ima veliku vojsku, zbog očitih povijesnih razloga.
Ponovno, situacija u Ukrajini je sve promijenila.
„Prema razgovorima u posljednjih nekoliko dana, većina europskih političara sada smatraju da je u redu da Njemačka ima veliku vojsku, ako se ona nalazi unutar Europske unije,“ rekao je diplomat, naglašavajući da bi samo prije nekoliko mjeseci stavljanje riječi „EU“ i „vojska“ u istu rečenicu prouzročilo šok i bijes u većini glavnih gradova Europe.
Cinik bi mogao pomisliti da je europska odlučnost i sigurnost posljedica samo jedinstvene krize i prijetnje sigurnosti koja dolazi jednom u generaciji.
Ipak, nekoliko dužnosnika EU-a i NATO-a rekli su CNN-u da nema scenarija po kojem bi se Europa samo mogla vratiti natrag na staro.
Ako Ukrajina zaista padne, to znači da bi se ruska granica s Unijom mogla bitno produljiti.
Ali, ako Ukrajina izdrži i uspije istjerati ruske trupe sa svog teritorija, onda će u Kremlju sjediti ranjeni i nepredvidivi Putin.
Na pitanje Politica misli li da bi Putin mogao posegnuti za nuklearnim oružjem, Fiona Hill, bivša savjetnica Bijele kuće za Rusiju, odgovorila je bi, po njenoj procjeni, on ta zaista mogao učiniti.
Visoki dužnosnik iz Bruxellesa izjavio je za CNN da je čak i sada ruski utjecaj preblizu. „Finska dijeli dugu granicu s Rusijom. Rumunjske flote dijele Crno more s ruskom mornaricom. Nakon što smo mjesecima slušali da Putin neće ući u Ukrajinu, on je to učinio. Ovo je zastrašujuća situacija.“
Dužnosnik je objasnio da su u prošlih tjedan dana „donesene odluke za koje bi inače trebale godine jer se Europa zauvijek promijenila. Više jednostavno nemamo vremena za pasivnost.“
Još jedna primjetna promjena dogodila se iza kulisa u Bruxellesu, a to je odnos takozvanih neutralnih zemalja EU-a – Austrije, Irske, Finske i Švedske. Te zemlje smatraju se vojno, iako ne politički, neutralnima.
„Mislim da sada razumijemo da neutralnost ne znači da ste sigurni,“ rekao je visoki savjetnik EU-a za vanjsku politiku za CNN.
Jedan od glavnih razloga za neuobičajenu koordiniranost reakcija Zapada, poglavito Europe, jest što sada EU i NATO surađuju neočekivano dobro. Dužnosnici u obje institucije govore da je to zato što se, prvi put po njihovom sjećanju, obje organizacije drže svojih kompetencija i rade ukorak jedna s drugom.
Bruxelles nije iskoristio ovu krizu da pozove na osnivanje vojske Europske unije, što je tema koja je u prošlosti dovodila do gorkih svađa između članica. Neki su vjerovali da bi takav potez potkopao NATO i učinio Europu manje sigurnom, dok su drugi izražavali sumnje da bi oni koji se za nju zalažu, tu ideju iskoristili za stvaranje Europe kao federalne države.
Dužnosnik vlade jedne od neutralnih država Europske unije izjavio je da većina ljudi sada shvaća da „stvaranje vojske EU-a ne bi donijelo neke dodatne prednosti. Naše najjače oružje su ekonomske sankcije, a NATO se može baviti političkom i vojnom strategijom.“
Dužnosnik je dodao da je „sada najvažnije raditi na tome da veza između EU-a i NATO-a ostane dobra“ u sljedećim mjesecima, nazivajući odgovor na krizu u Ukrajini „nacrt“ za budućnost.
Razmišljanja u Europi o obrani, sigurnosti i vanjskoj politici nevjerojatno su evoluirala u samo nekoliko dana. Europa se sada budi iz desetljetnog sna da stabilnost koju pruža povezani svijet može spriječiti rat i da će, ako do najgorega i dođe, Amerika riješiti stvar.
Slijede nam bolni mjeseci, bez obzira na to kako ova kriza završi. A ako Europa želi izići iz njih jača i sigurnija, mora nastaviti s napretkom koji je postigla u posljednjih nekoliko tjedana.
Ako ne uspije i vrati se na prazne želje iz prošlosti, mogla bi uvidjeti da se sljedeća kriza koja pogodi kontinent neće moći brzo riješiti sankcijama i slanjem novca trećoj strani kao što je slučaj s Ukrajinom. Pogotovo ako se ta kriza dogodi unutar same Unije.
