Politolog i politički analitičar iz Hrvatske Davor Gjenero govorio je o najnovijim previranjima u regionu, opasnoj igri Vučića i Dodika, ali i spornoj izjavi hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića.
Pratili ste burne događaje na sjeveru Kosova. Što se krije iza navodnog ultimatima Aleksandra Vučića NATO savezu?
-Mislim da je svima jasno da se radi o režiranom sukobu. 15. septembra je istekao Ugovor o međusobnom priznavanju registarskih pločica koji je s jedne strane asimetričan.
S druge strane, govori o pretenzijama Srbije prema Kosovu i ideji diobe Kosova iza koje stoji Vučić. Sporazum više nije na snazi i oni su se odlučili za reciprocitet. Ili će Srbija priznati registarske pločice Kosova, ili će automobili s registarskim tablicama Srbije na Kosovo ulaziti s probnim tablicama Kosova.
Pokrenuta je socijalna dinamika kakvu je još Slobodan Milošević pokrenuo na Kosovu polju. Ne radi se ni o čemu novom, radi se o starom orkestriranom postupku kojeg smo vidjeli diljem bivše Jugoslavije. I u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.
Najstrašnija stvar koju smo mogli čuti od Vučića je prijetnja koja je izražena Albancima koji žive u tri općine na jugu Srbije, u Preševu, Bujanovcu i Međeđi.
Gdje im je zaprijećeno da će im biti zapriječena granica između Kosova i prostora na kojem oni žive.
Tako bi bila prekinuta njihova komunikacija s Kosovom i jasan poziv organizacijama kontroliranima od mafije i Vlade Srbije, da postupaju prema tim ljudima onako kako se na srpskim okupiranim prostorima tradicionalno postupa prema pripadnicima drugih nacija.
Jedini koje je na to u Beogradu reagirao je Helsinški odbor na čelu s gospođom Biserko, prenosi Slobodna Bosna.
Kakva je u svemu uloga Rusije?
-U finalu ove „bure u čaši vode“ dodatno je aktiviran ruski fator čime je Vučić sasvim jasno poslao poruku gdje sebe vidi. Da se ne vidi u okviru euroatlatnskoga, nego u okviru euroazijskog svijeta. Ovaj incident je očito planiran.
Imamo jedan indikator koji govori u prilog tome. Očito da su hrvatske obavještajne službe znale što će se dogoditi jer je hrvatski predsjednik prije odlaska u New York na Generalnu supštinu UN-a rekao da razmišlja o tome da ne ode, jer očekuje napetosti u regiji.
Taj događaj na Kosovu je bio uvertira za nastup Vučićeve premijerke na Generalnoj skupštini UN-a i kao predtekst za posjetu gospođe Von der Layen na prostor Zapadnog Balkana.
Simptomatično je kako se u isto vrijeme, dok su se oklopna vozila Vojske Srbije kretala prema kosovskoj granici, u BiH ponovno prijetilo disolucijom. Jesu li Vučićeva akcija na Kosovu i Dodikove prijetnje raspadom BiH slučajno stigle u isto vrijeme?
-To je dio iste orkestrirane priče. To su u psihijatriji ta cirkularna ludila. Gdje dva partnera jedan drugog potiču i odmiču od nekakvog racionalnog ponašanja.
U tom cirkularnom ludilu je i taj dvojac Vučić-Dodik. O prenesenosti tog nacionalnog zanosa i psihijatrijskog stanja na Dodika od strane Vučića vidimo po tome što je, u vrijeme dok je Dodik bio vazal racionalnom političaru gospodinu Tadiću, da je i njegovo ponašanje bilo na izvedbenoj, ako ne i na verbalnoj razini bilo daleko racionalnije.
Dok Dodik prijeti povlačenjem nadležnosti na entitetsku razinu, kojom bi se rasformirale Oružane snage BiH, druga dva člana Predsjedništva BiH Džaferović i Komšić upozoravaju na kršenje Ustava. Je li došlo vrijeme za smjenu ili hapšenje Milorada Dodika?
-To vrijeme je davno bilo došlo. Nadao sam se da će njegovo otvoreno kršenje krivičnog zakonodavstva vezano uz negiranje genocida i veličanje ratnih zločina dovesti do njegove smjene.
Ne mislim da je gospodin Komšić u krivu kad o ovome što sada Dodik govori, vidi nešto što je u području kaznenog zakonodavstva. Dakle, to je opet to cirkularno ludilo. Kad čovjeku nije pomognuto ranije kada je to trebalo, da ga se liši javnih službi kojima nije dorastao, onda siromaha gurate u kaznena djela.
Kako ocjenjute izjavu predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića u kojoj tvrdi kako je on predsjednik i Hrvatima iz BiH?
-To je nevjerojatna izjava sa više razina. U istom dahu, praktički s tom izjavom se Milanović s pravom ismijava Vučićevom „srpskom svetu“, a onda nastupa retorikom „hrvatske galaksije“.
Čini mi se da je to dodvoravanje nacionalističkim radikalima u koje je Milanović zapao, isto tako njega dovelo u svojevrsnu cirkularnu situaciju, i da je na trenutak izgubio samokontrolu. Već u razgovoru s gospodinom Puljićem shvatio je da je rekao nešto što je neobranjivo.
Da je Hrvatska ozbiljna država ova izjava bi rezultirala time da bi netko pokrenuo hrvatski oblik Impeachmenta. To je utvrđivanje posebne odgovornosti predsjednika Republike.
Predsjednik Republike je smjenjiv u slučaju da ga dvotrećinska većina u parlamentu prepozna kao onoga koji je svojim djelovanjem kršio Ustav, a onda ga na osnovu pokrenute inicijative Ustavni sud razriješi dvotrećinskom većinom glasova.
Prag je dosta visok, ali to ne znači da se, kada se dogode ovakve stvari, flagrantnog kršenja ustavnih načela, takav postupak ne pokreće.
Nažalost, u Hrvatskoj je takva situacija da u ovom slučaju Milanoviću za ovakvo djelo ne bi bio izglasan opoziv u Saboru.
