Kad se sreća poigra a dječiji san ostvari, tada petnaestogodišnja Mostarka Anamaria Golemac dobiva priliku da putem razmjene učenika otići u SAD i nastaviti svoje školovanje u trajanju od jedne godine. Danas, Anamaria ima 27 godina, a nakon ipak dužeg ostajanja i završenog američkog Sveučilišta s najvišim dekanskim počastima, ona sada radi kao jedina žena i direktor Operacija i Finansija za JST Capital koja ima urede na Manhattanu, New Yorku i Singapuru. Kako izgleda trenutak kad svojim rukama, možda i neočekivano, prigrlite svoj san, najbolje je opisala Anamaria u svojoj priči za Hercegovina.info.
„Već dok sam bila dijete sanjala sam o putovanjima u daleke zemlje, te kako mi je engleski išao odlično, ja sam čitala knjige iz anglo-govornog područja na izvornom jeziku od ranih tinejdžerskih godina. To mi je dalo ideju za daljnje obrazovanje na engleskom jeziku i kad sam čula za UWC u Mostaru to mi je postao san već u osnovnoj školi.
Uostalom, bila sam jedno od šestero djece, od kojih nas je većina bila odlični đaci, te sam znala da moji roditelji neće moći financijski priuštiti da nas sve obrazuju, tako da sam nekako oduvijek znala da ću se morati boriti za stipendije za bolji život“, započela je Golemac svoju priču.
S 15 godina, dok je išla u prvi razred srednje škole u staroj Gimnaziji, čula je da American Corner, koji se tada nalazio u podrumu Gimnazije, u suradnji s American Council pozivaju učenike da se prijave za razmjenu učenika koja traje godinu dana pod imenom YES Kennedy-Lugar program.
„Taj program je pružao stipendije učenicima iz raznih poslije-ratnih zemalja i financirao cijeli put u Ameriku, kao i džeparac i smještaj u Američkoj Host obitelji. Ja sam se prijavila, prošla kroz rigorozan proces i postala prva učenica iz Hercegovine koja je primljena na taj program te sam bila smještena u državi Kansas.
Dok sam bila u Kansasu, 2. razred srednje škole, odlučila sam se prijaviti da nastavim školovanje na UWC-u u Mostaru. Međutim, kako sam već uspješno završila godinu daleko od svog doma, UWC Council me je smjestio u školu u Singapuru, što je za mene isprva bio veliki šok jer tada nisam znala puno o tom gradu – državi, ali se, međutim, ispostavilo kao jedno divno životno iskustvo“, kazala je Golemac.
Njeno iskustvo u srednjoj školi je predstavilo početak istinskog odrastanja, a priliku da postane financijski neovisna te time materijalno olakša život svojih roditelja, što joj je bilo i te kako važno, nije smjela da propusti.
„Naravno, njima je teško pao moj odlazak te su znali puno puta reći da samo da su znali da se neću više vraćati, dobro bi razmislili da li bi me pustili uopće.
Ipak, oduvijek su govorili kako mi ne žele zabraniti priliku za bolji život i da im je moja sreća najvažnija.
Nakon Singapura sam dobila stipendiju za američki College zvani ‘Skidmore’, gdje sam paralelno studirala Internacionalne odnose i Njemački jezik te Business Management. Za vrijeme druge godine studija sam otišla na razmjenu u Freiburg u Njemačkoj, gdje sam studirala pola godine u EU programu te to ljeto stažirala u Briselu u Europskom parlamentu kod austrijske MEP, Angelike Mlinar.
To je bilo jedno divno ljeto gdje sam se zaljubila u Europsku uniju te puno toga naučila od svojih kolega, a posebno to da je austrijski njemački jezik puno zeznutiji“, rekla je Golemac za naš portal.
U četvrtoj godini studija, prvi semestar, otišla je na razmjenu u Amsterdam te tamo učila o financijama, računovodstvu i imigraciji u EU. Tamo je provela šest divnih i ispunjenih mjeseci, te se vratila na ‘Skidmore’ i završila studije summa cum laude s najvišim dekanskim častima. Nakon toga počinje raditi na Manhattanu s JST Capital, pa tako i počinje priča o ovome gdje je sada.
Zadovoljstvo postignućima
Iza Anamarije je mnoštvo neprospavanih noći, rada na više paralelnih poslova, na stotine pročitanih knjiga i prijeđenih kilometara. Ipak, koliko god da joj je nekad bilo teško, znala je zašto to čini.
„Jako mi je teško izdvojiti neko postignuće jer svaki dio života te svaka država u kojoj sam živjela ima neko svoje obilježje. Ako se moram odlučiti za nešto, onda je to vjerojatno završetak studija s najvećim pohvalama, summa cum laude, jer se sjećam da mi je bilo jako teško studirati dva različita predmeta, dok sam uz to radila 2-3 posla na kampusu da preživim, te uz to vodila klub na kampusu“, objasnila je Golemac za Hercegovina.info.
Kako kaže, ponekad je ni njeni bližnji nisu razumjeli.
„Bilo je tu mnogo neprospavanih noći i moji prijatelji su se uvijek zezali da me u petak navečer možes naći s knjigom u ruci, te sam zbog toga i, nažalost, propustila dosta socijalnih događanja i to neko college iskustvo. I naravno, pored svega, jako sam ponosna na malu Anamariju koja je bila odlučna da uzme život za vrat te iskuje svoju sudbinu u dalekom svijetu“, kazala je ponosno Anamaria.
Život u Americi i nostalgija za domom
Prema njenim riječima, bilo je jako teško i s puno odricanja upustiti se u ovakvu pustolovinu.
„Da sam imala izbora i da sam mislila da mogu graditi budućnost na Balkanu, ne bih nikad otišla. Koliko god je sve to uzbudljivo, što sam sve starija, najljepše mi je doma u svom Mostaru i na Jadranskoj obali. Trenutačno jako dosta putujem, pa nisam u NYC toliko koliko svugdje drugdje, ali na Manhattanu je taj ubrzani život, te je zbilja grad koji nikad ne spava.
Iduće godine ću više biti vezana za ured te neću imati priliku dolaziti doma koliko prije i to mi jako teško pada, jer ja sam uvjerena da nigdje sunce ne sjaji kako sjaji kad pijem jutarnju kavu ispred svoje rodne kuće u Potocima, u sjeni dinarskih planina“, ispričala nam je Golemac s nostalgijom.
Ispočetka joj je bilo jako teško navići se na američki stil života, a kako kaže, vjeruje da se i njima bilo teško naviknuti na nju, jer smo kulturološki jako različit narod.
„Naravno, u međuvremenu sam se navikla na Amerikance i tu njihovu veliku ljubaznost, pa su mi sad jedan jako drag narod. Moram priznati da SAD kao država ima mnogo mana, ali većina ljudi koje sam tamo upoznali su ostavili jako fin utisak na mene“, rekla je Golemac.
Njena sadašnja karijera
Za JST radi četiri godine, te je tu od samog završetka studija kad je i počela raditi kao financijski analitičar. Danas vodi operacije i financije u New Yorku, te je specijalist za to područje.
„Neki od mojih svakodnevnih zadataka su pružanje podrške trgovcima i prodajnom osoblju, pomoć u održavanju kreditne knjige i plaćanja kamata, usklađivanja, poravnanja i izračuni dobiti i gubitka za kompaniju, ažuriranje front end sustava, izvješćivanja s procijenjenim i konačnim povratom učinka na mjesečnoj osnovi te predviđanje novčanih tokova i održavanje percepcije interne likvidnosti.
Radim u uredu gdje sam jedina žena jer su financije u NYC, nažalost, izrazito muški orijentirane, ali se ne mogu požaliti jer su moje kolege stvarno visoko inteligentni i vrlo dragi ljudi“, pojasnila je Golemac.
Teško joj je govoriti o tome koliki je uspjeh što je jedna Mostarka na toj poziciji, jer vjeruje da svatko može biti uspješan ako ima dobru radnu disciplinu s daškom sreće.
„Ja sam ponosna na ono sto sam postigla bez pomoći ikoga drugoga te se nadam da mogu nadahnuti i svoje sugrađane da se bore za bolji život i da jednog dana mogu poslovati s njima preko državnih granica“, istaknula je Golemac.
Bez podrške svoje obitelji, koji su uvijek bili tu za nju, a posebno sestra Anđela, koja je i sama bila izvrstan đak te je sada jedna jako uspješna ekonomistica u Washingtonu, DC/u, u Americi, ne vjeruje da bi došla do ovoga gdje je danas.
„Nešto je trulo u državi Danskoj ili BiH“
Kad pogleda BiH bez ružičastih naočala sentimentalnosti i kao jednu europsku državu, prvo što joj padne na pamet je, kako kaže, citat iz Hamleta: “Nešto je trulo u državi Danskoj” ili možda BiH.
„U jednu ruku u zadnje vrijeme vidim jako puno napretka u pojedincima koji su svojim trudom izgradili neki dobar život svojim trudom i radom, a opet, kad se okrenem oko sebe vidim da je velika većina mladeži pobjegla u dijasporu, kao i ja i moji braća i sestre, jer ova država nema razvijenu infrastrukturu da potpomogne mladima u razvoju karijere, već ih, dapače, priprema za neuspjeh.
Mnogo je mladih koji se osjećaju kao da nemaju svrhu i razočarani su čistom korupcijom koja vlada ovom zemljom. Negativnost koja dolazi s tim je kontraproduktivna i odbija ljude čak i od pokušaja da uspiju i ostvare se karijerski jer su priče o uspjehu danas vrlo rijetke“, naglasila je Golemac.
Ova zemlja mora preuzeti odgovornost nad svojom omladinom i početi raditi na zadržavanju mladih talenata i borbi protiv korupcije, kako bi inteligentni ljudi sa zaslugama bili na vrhu, a ne oni koji imaju najviše veza, prokomentirala je još jednom.
Planovi za budućnost
Iako već sada ima veliku poveznicu sa SAD, Golemac na neki način opet vuče k sebi Europa.
„Iako mi je SAD drag, mislim da ću se vratiti u Europu, po mogućnosti Švicarsku, zbog moje profesije u financijama te jer je puno bliža mojem najdražem mjestu na svijetu – Balkanu. Isto se nadam vratiti školovanju te početi studij MBA-a u nekoj prestižnoj svjetskoj instituciji, ali za to molim vas držite fige, jer moram zasukati rukave i ponovno se vratiti učenju“, zaključila je Golemac.
