Miljenik svih gledatelja ovih prostora. Skroman i jednostavan. Oštar i odlučan kad zatreba. U svakom slučaju, bez dlake na jeziku. Voli spustiti loptu, smiriti tenzije, ali itekako zna kuditi, prozvati. Sudjeluje u svim humanitarnim akcijama, pomaže gdje god može, ali o tome ne priča.
Od kad se krajem 90-ih pojavio u filmu, Enisa Bešlagića (47) uspjesi nisu promijenili. Svi prijeđeni kilometri, snimanja po cijeloj regiji… dali su mu poznanstva s dobrim i lošim ljudima. I samo tako dijeli ljude.
Uvijek se sažali na individualne ljudske priče. Shvati koliko je sretan kad vidi bolesnog. Sažali se nad onima koji sudbinski imaju manje sreće u životu. Gleda i one koji su je imali, ne znaju cijeniti, pa budu bahati, arogantni. Na društvenim mrežama često hvali te obične ljude, naziva ih zlatom društva.
Žao mu je što je danas mnogo manje klinaca s gitarom po nekim parkićima nego u doba njegove mladosti. Prvi je glumac koji je iz BiH otišao snimati po cijeloj regiji. Gdje god dođe, opet hvali obične ljude jer, kad dođe kod njih, iznesu pred njega sve što imaju, piše hrvatski mediji 24sata.
A svjestan je da nemaju puno. Najsretniji je kad sjedne s takvim ljudskim dušama, kojima nedostaje još samo malo sreće u životu da ih nazove apsolutnim prvacima svijeta.
