Projekti u oblasti elektroenergetskog sektora sve više udaljavaju BiH od Evropske unije.
Iako je evropski cilj potpuna dekarbonizacija do polovine vijeka, bh. vlasti planiraju nove investicije u proizvodnju električne energije iz uglja.
Najveću korist od toga imaju njihovi kineski partneri, a cijenu svega platiće građani BiH – novcem i zdravljem.
Uprkos protivljenju Energetske zajednice, jedan od najizvjesniji takvih projekata je izgradnja Bloka 7 TE Tuzla, koji se finansira kreditom kineske Uvozno-izvozne banke (CEXIM) u iznosu od 641 milion eura.
U višegodišnjoj najavi je i izgradnja TE Gacko 2, koja je, prema posljednjim informacijama, trebala početi još 2018. godine, nakon što je Vlada RS potpisala ugovore sa tri kineske kompanije (CAIDC, CMEC i Poli).
Damir Miljević, ekonomista i član upravnog odbora RESET-a, u izjavi za Glas Amerike objašnjava da finansijske organizacije sa zapada smatraju investicije u ugalj prerizičnim i nisu raspoložene za kreditiranje tih projekata. To su, kako kaže, dočekali Kinezi u kojima su vlasti BiH pronašle partnera.
„Ne radi se ni o posebno jeftinim sredstvima, niti u realizaciji takvih projekata ima puno mjesta za domaću privredu i privrednike. Kinezi nam daju kredit, za taj kredit dobiju državnu garanciju, a onda novac potroše njihove firme i njihova operativa. Nama ostaju objekti i krediti, a oni su svoj novac odnijeli sa sobom nazad u Kinu do slijedeće prilike“, objašnjava Miljević, prenosi VOA.
Ovo je scenario koji je već sada izvjestan kad je u pitanju projekat gradnje Bloka7 u Tuzli. Kineska banka odobrila je kredit koji je uslovljen angažovanjem kineskog izvođača, te korištenjem kineske radne snage i opreme. Pored toga, postoji i klauzula u ugovoru koja definiše koliko se procenata od ukupnog iznosa ugovora može ugovoriti sa kineskim, a koliko se može podugovoriti sa firmama iz BiH.
“Na osnovu ove klauzule će se najveći dio, ako ne i cijeli iznos, kredita praktično vratiti u Kinu. Kredit će otplaćivati Elektroprivreda BiH, odnosno građani BiH. Tako da ispada da smo mi ovim projektom obezbijedili radna mjesta, odnosno plate, za nekih 500 do 600 kineskih radnika, koji će graditi Blok 7 slijedećih nekoliko godina“, kaže za Glas Amerike, Denis Žiško iz Centra za ekologiju i energiju u Tuzli.
On naglašava da je pored svega toga BiH obezbijedila i platila nekoliko stotina miliona evra vrijednosti opreme proizvedene u Kini i na taj način pomogla njen ekonomski razvoj.
„Naše vlastodršce zapravo interesuju ta preostala sredstva, odnosno tenderi kojim će se ugovarati poslovi sa BiH firmama. Postoji i klauzula u ugovoru koja kaže da kineski partner provodi tendersku proceduru, ali da ne može potpisati ugovor sa BiH firmom koja je dostavila najbolju ponudu, dok ne dobije saglasnost Elektroprivrede BiH“, priča on i dodaje:
“Prije par godina na sastanku u kineskoj ambasadi postavili smo pitanje: ‘Zašto ugalj, a ne obnovljivi izvori energije?’. Odgovor je bio: ‘Zato što to traže vaše vlasti'“, priča Denis Žiško.
Za razliku od Bloka 7 sudbina projekta Gacko 2 i dalje je nepoznata. Majda Ibraković iz Centra za životnu sredinu za Glas Amerike ističe da se priča o tome aktuelizira povremeno, obično svake izborne godine.
“U vrijeme kada političari trebaju ubirati poene na osnovu lažnih obećanja lokalnoj zajednici o navodnim radnim mjestima i dugoročnoj profitabilnosti ovog projekta“, kaže ona i podsjeća da je još 2017. godine analiza ekonomske opravdanosti pokazala da je ovaj projekat nerealan.
Zato se nada da će sve ostati samo na potpisanom memorandumu s Kinezima, jer je tom području, kako kaže, hitno potrebna podrška za planiranje alternativnih rješenja.
“Sredstva za to biće omogućena kroz razne fondove, te novu Platformu pravedne tranzicije za Zapadni Balkan i Ukrajinu. Uslov je samo da donesemo odluku i prestanemo planirati štetne projekte. U suprotnom sami sebi kopamo jamu iz koje nas niko neće spašavati“, ističe ona.
Sve članice Energetske zajednice glasale su za sankcije BiH, priča Damir Miljević koji kaže da razloga za to ima više, ali jedan od povoda je i izdavanje garancije za izgradnju Bloka 7, jer Energetska zajednica smatra da nije izdana u skladu sa pravilima o dozvoljenoj državnoj pomoći.
„Posljedice ovih sankcija nisu nešto značajne, osim što se još jednom pokazuje da je BiH najgora i najneozbiljnija od svih zemalja koje pretenduju na ulazak u EU, te da su naše politike deklarativno proevropske, a stvarno probalkanske sa idejom zadržavanja statusa quo što je duže moguće“, objašnjava Miljević.
Blok 7 i Gacko 2 samo su neki od projekata koji su predviđeni Okvirnom strategijom razvoja energetike u BiH do 2035. godine, koju je usvojio Savjet ministara BiH, a koja je i dalje bazirana na otvaranju novih i izgradnji zamjenskih blokova termoelektrana.
Prema riječima Miljevića, ovakva ulaganja su već sad ekonomski neisplativa, s obzirom na to da proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora postaje sve jeftinija i konkurentnija.
„Pored toga, svaka nova investicija u proizvodnju električne energije iz uglja će u budućnosti biti opterećena troškovima emisije CO2 što će tu proizvodnju učiniti potpuno ekonomski neisplativom. Jasno je da to predstavlja ekonomsko, a time i društveno samoubistvo za onoga ko se na to odluči“, ističe Miljević.
U međuvremenu, Sekretarijat Energetske zajednice pokrenuo je i postupak protiv BiH zbog prekoračenja koja su definisana u Nacionalnim planovima o smanjenju emisija (NERP). Naime, BiH je jedina zemlja u regionu koja je prekoračila vrijednosti za emisije sve tri zagađujuće materije, koje se najviše emituju iz termoelektrana na ugalj.
„Ovo nije prva, a sigurno ni posljednja međunarodna obaveza koju naši političari nisu ispoštovali. Ovo nas sve više udaljava od Evropske unije u koju se ti isti političari svakodnevno zaklinju“, kaže Denis Žiško.
„Žalosno je da su građani BiH osuđeni da svojim zdravljem plaćaju tu njihovu bahatost“, nastavlja Žiško, koji podsjeća da je štetne posljedice rada TE Tuzla, koja je aktivna skoro 60 godina, potvrdilo nekoliko analiza, koje ukazuju na povećan broj malignih, kardiovaskularnih i respiratornih oboljenja. Problem je posebno prisutan u naseljima koja se nalaze u neposrednoj blizini deponija šljake i pepela.
„Elektroprivreda, uz prećutnu saglasnost relevantnih ministarstava i inspekcija, toksičnim teškim metalima, nekažnjeno, zagađuje podzemne i površinske vode. U sušnim periodima toksična prašina sa deponije se nekontrolisano širi u okolna naselja. Zatvorene deponije nisu propisno rekultivisane, tako da će se trovanje podzemnih voda iz tih lokacija nastaviti još nekoliko desetljeća“, objašnjava Žiško.
Trovanje koje traje decenijama dobro je poznato i stanovnicima Gacka, koji skoro 40 godina osjećaju posljedice rada termoelektrane na svom zdravlju. Samo u 2016. godini, analizama regionalnih zdravstvenih i ekoloških organizacija, evidentirano je 158 smrtnih slučajeva, 331 slučaj bronhitisa kod djece i 83 kod odraslih, dok je kod 3371 djeteta zabilježena astma i oko 115 hospitalizacija.
„U zajednici koja se nalazi u vazdušnoj banji, s prosječnom nadmorskom visinom od oko 950m i intenzivnom ružom vjetrova, jasno je odakle dolaze ove zastrašujuće brojke“, ističe Majda Ibraković.
Ovakvu situaciju, prema mišljenju naših sagovornika, BiH može da promijeni u narednih 30 godina samo ako energetsku tranziciju hitno počne posmatrati kao razvojnu šansu.
„Moramo početi odmah. Zašto bismo dozvolili da vlastodršci tjeraju našu djecu da kopaju ugalj, ako znamo da im se mogu obezbijediti radna mjesta u dekarboniziranoj čistoj ekonomiji?“, kaže Denis Žiško.
Iluziji „sigurnog radnog mjesta“ u termoelektrani bili su skloni i stanovnici Gacka, međutim, posljedice po zdravlje, koje decenijama osjećaju njihove porodice, više nemaju cijenu.
„To se ne može vratiti, kompenzovati, a kamoli isplatiti jednim radnim mjestom. Stanovnici Gacka, koji su zabrinuti za svoje zdravlje i žele na neki način doprinijeti boljem okruženju i čistijoj budućnosti, mogu nas uvijek kontaktirati za podršku u borbi za svoja prava“, poručuje Majda Ibraković.
Takvu podršku, po svemu sudeći, trebaće svi građani BiH, koji će ne samo zdravljem, nego i svojim novcem platiti ovakve odluke bh. vlasti.
„Kompletan račun za pogrešne političke i ekonomske odluke vezane za energetsku tranziciju snosiće u krajnjem slučaju poreski obveznici, odnosno građani i privreda. Ili direktno kroz poreski sistem ili indirektno kroz povećanje cijene električne energije. Ovakvim projektima BiH ništa ne dobija, a koliko će izgubiti ostaje da se vidi“, zaključuje Miljević.
VOA
