Zastupnik u Narodnoj skupštini RS-a Nebojša Vukanović je prokomentarisao za “Avaz” izjave člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika da će on izdvojiti 500.000 KM za Ljubinje, iako ne obnaša nikakvu funkciju na nivou RS-a. Vukanović smatra da Dodik to radi već dugo vremena i to nije ništa novo.
– On se već dugo ponaša kao pravi uzurpator i diktator, da on posmatra budžet RS-a kao svoj novčanik i prćiju.
On određuje koliko će ići za svaki resor, koliko će ići u koji kraj RS-a, koliko će novaca dobiti koje udruženje, koliko će koja firma dobiti namještenih poslova.
On se ponaša kao srednjevijekovni vlastodržac i odlučuje apsolutno o svemu. On je ministar u svakom resoru, direktor Elektroprivrede i ne postoji niko ko bi se njemu i njegovoj samovolji suprostavio – rekao je.
Jeftin politički poen
Kako kaže, Dodik je vjerovatno ujutro ustao i odredio koliko treba dati Ljubinju “prstom”, bez da je došao i vidio situaciju.
– To je nažalost postala praksa i posljedica toga da živimo u zarobljenoj državi u kojoj ne rade institucije, u kojoj nemamo vladavinu prava, glavnu službu za reviziju i kontrolne institucije i zato smo dozvolili jednom čovjeku da umisli da je on važniji od svih i otac nacije.
Da se nije dogodio zemljotres vjerujem da Dodik i Vlada RS-a ne bi znali gdje se nalazi Ljubinje i sada pokušavaju na zemljotresu da dobije neki jeftin politički poen – poručio je.
Kaže da za četiri godine, otkako je on poslanik, nijedan ministar, premijer, niti Milorad Dodik nisu došli do Ljubinja.
– Nisu došli ni do mnogih drugih malih i nerazvijenih općina, a sada im smeta što su tu došli Komšić i Džaferović, pa sad pokušavaju to da predstave kao neko nacionalno pitanje.
Niko ne brani ni Dodiku da ode Bugojno, Drvar, Grahovo ili bilo gdje, pa nema razloga ni da ostala dva člana Predsjedništva neko to brani.
Naravno da su svi dobrodošli koji žele pomoći obnovu i oporavak.
Vukanović tumači kao tužno to što se i na ovakvim nesrećama vlast koristi jeftinim populizmom, širenjem nacionalizma i vođenjem jedne prljave političke kampanje.
