Da se vratimo na riječ koja čak ni u hrvatskom jeziku još nije dobila domaću zamjenu – džerimandering (gerrymandering).
Stara izborna manipulacija kojom se granice izbornih jedinica uspostavljaju tako da što više “naših” birača uđe u istu izbornu jedinicu, a da se “njihovi” glasovi rasprše i obezvrede.
Izraz je nastao spajanjem prezimena guvernera Masačusetsa Elbridža Džerija (Elbridge Gerry) i reči “salamander”.
Upotrebljen je prvi put uz političku karikaturu u Bostonskoj gazeti 26. marta 1812., kao ilustracija nepravilnog, zmajolikog oblika izbornog okruga Eseks u Masačusetsu, formiranog 1812., a zakon je potpisao Džeri da bi dao prednost svojima.
Zadržalo se do danas, verovali ili ne”, piše Svetlana Cenić za Inforadar.ba.
Čak je i u Nemačkoj 2000. godine redizajniranjem izbornih okruga tadašnja vladajuća Socijaldemokratska partija bila optužena da je primjenila džerimanderingda bi marginalizovala Partiju demokratskog socijalizma, tako što je kombinovala tradicionalna uporišta PDS-a u istočnom Berlinu s kvartovima zapadnog Berlina u kojima PDS ima limitirani uticaj.
Možemo se i mi zapitati je li dejtonska izborna podjela zapravo naš džerimandering.
Zna se ko je gdje većina, zna se gdje je više “naših”, a gdje “njihovih” i ko nema teoretske šanse da osvoji glasove.
Nego, s obzirom da HDZ tako uporno odugovlači da Centralna izborna komisija dobije sredstva za održavanje izbora nadajući se odlaganju izbora i raspakivanju zakona kako bi to bilo moguće, evo neka utrpaju još jedan džerimandering tako da nekako spoje hrvatske glasove u Posavini, centralnoj Bosni, Banjaluci…
Ne može? Zašto? Aaaa, nema dovoljno Hrvata ni sa spajanjem, odnosno takvim džerimanderingom?
Pa, zašto? Verujem da bi partner Dodik zdušno podržao, a Milanović blagoslovio od tamo.
A ono Milanović ne pominje Hrvate u Posavini? Ili njihov broj u drugim dijelovima države, osim Hercegovine, Kiseljaka i okoline?
Izborni zakon treba mijenjati, kako vidimo svi, tako da HDZ uvijek može blokirati Federaciju BiH, a Komšić i neko sličan nikada da ne bude član Predsedništva iz reda hrvatskog naroda.
Odnosno, HDZ zauvijek, Čović doživotno, a Hrvatima šta bog da.
Da slučajno nekom ne padne na pamet da mi prišije etiketu mrziteljke Hrvata ili slično, đavo će ga odnijeti do svih sudnica svijeta.
Odmah da kažem da mi je majka Hrvatica i to iz srca Slavonije. Koliko rodbine imam među Hrvatima ne mogu ni da nabrojim.
I, vjerujte, ne znam nikoga od njih da glasa za HDZ. Oni nisu ni veliki, ni mali Hrvati – oni su Hrvati, katolici i divni ljudi.
Zato mi na nerve ide, blago rečeno, to prisvajanje nacije na sve tri strane. Ali, to se već zna. Selena Tito je u svom članku u The Atlantic opisala Trampa sledećim riječima:
“Mediji ga shvataju doslovno, ali ne ozbiljno – dok ga njegove pristalice shvataju ozbiljno, ali ne i doslovno.” Šta ćemo mi sa ovoliko manjih ili većih Trampova koje niko ne shvata ni doslovno, ni ozbiljno? Ni doslovni, ni ozbiljni, već neodgovorni.
Oni što su po zanimanju nacionalisti upotrebljavaju taj izraz ne da definišu ono što jesu, već ono što nisu.
Znate već ono kako nije loše biti nacionalista, ali jeste loše biti šovinista ili rasista, pa ide ona rečenica:
“Ja jesam nacionalista, jer volim svoj narod, ali nisam šovinista.”
Ti jesi profesionalni nacionalista i jesi deo masovnog konformizma.
Profesionalni nacionalista uvek teži da utvrdi ko je u njegovoj idealnoj zajednici a ko izvan nje, i koga bi od tih unutra trebalo odstraniti.
Profesionalni nacionalizam ne može opstati u simbiozi sa drugim idejama.
Profesionalni nacionalizam ne zna razliku između činjeničnog i iznesenog mišljenja.
Sposobnost širenja obmane je privatizovana i decentralizovana, a u takvoj situaciji ljudi su racionalno odlučili da ne vjeruju nikom.
Uverenje da svi lažu pruža ljudima odobrenje da lažu sebe, jer rade samo ono što i svi ostali. Svi lažu, svima se laže.
To je kontekst našeg diskursa.
Ništa nije istina, ništa nije laž i našeg progresa nema.
Ovo trovanje lažima, zlom, raskolom, ostavlja debeo talog nepoverenja.
Da li neko stvarno misli da sljedbenici zaista misle da je istina ono što vođa govori? Ali, dok je profitabilno pretvarati se da vjeruješ, neka ide dokle ide.
Fantazije o tome kako će sirotinja masovno izaći na izbore i osvetiti se, jer niko do sada prstom mrdnuo nije da napravi bilo kakav potez da im u rastućoj inflaciji zaštiti kupovnu moć, da pomogne, olakša – ostaće samo fantazija, na moju žalost.
Kad su slabi i siromašni zgaženi i otrovani, kad nema povjerenja u sistem i u sebe, nema tu masovnog izlaska na izbore i osvete putem glasačke kutije.
Šta bi čovjek rekao na tako pompezne najave kako će vladajući u Republici Srpskoj podeliti po sto maraka mladima do 30 godina, penzionerima i borcima?
Mladih do 30 godina ima i čiji roditelji od poreskih obveznika godinama, da ne kažem decenijama, otimaju nemilice, pa će i njima po sto maraka, možeš misliti.
Onda je premijer izašao sa prijedlogom o nekakvoj anketi da se vidi da li svim mladima ili samo nezaposlenima.
Mene, pored pitanja o tehnologiji isplate i da li će se poštovati zakoni o porezima, interesuje a šta će penzioneri, borci i mladi posle tih sto maraka i koliko će one vredeti u momentu isplate u odnosu na vreme kada je dato to obećanje?
Vrijedi li glas samo sto maraka? Uzme ti iz jednog džepa i galatno manje vrati u drugi.
Ni u Federaciji ne da se ne pretržu da pomognu ugroženima, već nam je premijer Federacije rekao kako smo žilavi i otporni, što znači da možemo mi još, pa očekujem jedno takmičenje i dokazivanje ko je žilaviji.
Onda nam je pojasnio i šta je električni automobil.
Zamisli odluka je da Vlada FBiH izdvoji milion maraka za subvencionisanje građana koji kupuju električne i hibridne automobile.
Znate li ko može da kupi hibridni automobil i koliko on košta?
U top deset najjeftinijih hibridnih vozila spada Toyota Yaris, prošlogodišnja cena 20.790 eura; Renault Clio E-Tech od 21.390 evra; Toyota Corolla Hatchback od 23.050 evra…
I tako dalje. Sve su ovo prošlogodišnje cene i najjeftiniji automobili.
Koliko znate ljudi da mogu da ih kupe?
Ovi sa prosječnom platom od hiljadu maraka? Penzioneri? Radnici u trgovini, građevini, tekstilnoj i obućarskoj industriji?
Dakle, Vlada zvana Superhik – daj onima što imaju, zaboravi ove što ne znaju nikako hranu da kupe, a kamoli šta drugo. Logika? Da se zaštiti životna sredina?
Nema pojma, jer taj milion bi onda usmjerili prvo na sve one koji lože na ugalj da pređu na druge energente.
Jer, jedna lasta ne čini proljeće, a ni sto hibridnih automobila ne pravi čist vazduh, posebno ako ne znaju gdje će ih napuniti.
Ili utaknuti u utičnicu, kako nam je premijer pojasnio šta su ti automobili. Da li ova velikodušnost vlade FBiH kao imućnima ima veze sa dilerima automobila – ostaje da gledamo.
Kad god obmana ili laž potekne od dobro poznate institucije društva, to povećava moć šarlatana da prodaju navodne istine.
Kao ovo sa podjelom sto maraka ili hibridnim automobilima.
Ima ona poslovica da što je zima surovija, to živopisnije sve procvjeta proleće.
Kad li će naše proljeće?! Ova se surova politička i ekonomska zima baš otegla.
Ali, ne gubim nadu da će nama olistati i gdje nikad olistalo nije – kad proradi pravna država od ponedeljka, na primer.vlad…
