Poznati muzičar Željko Bebek gostovao je u emisiji HTV-a “U svom filmu” i govorio o svojoj bogatoj muzičkoj karijeri i privatnom životu.
Na koncertima ga prati u bendu sin Zvonimir, za kojeg kaže da je odličan roker.
“Publika ga jako voli i on jako voli glazbu. Mislim da je to jedino mjesto u životu koje ga zanima. To je gitara i pozornica – istaknuo je.
Nadovezao se kako se kao tinejdžer popeo na pozornicu isto kao i sin Zvonimir.
“Sa 17 godina sam imao plaćen nastup. Bio sam različit od drugih i to se pokazalo mojom velikom prednošću. Drugi pjevači i pjevačice su se uvijek trudili da zvuče kao netko, meni je to manje-više uspijevalo. Uopće nisam želio da netko pomisli da pokušavam otpjevati kao netko drugi. Pjevao sam pjesme od drugih i strane i domaće i trudio se da zvuče drukčije. Ja sam u početku publici zvučao kao netko tko namjerno hoće pokvariti pjesmu. Kasnije su prihvatili da sam rođen s takvim glasom i da mogu pokazati emocije. To me proganjalo sve dok nisam pronašao ekipu koja je mogla ozbiljnije stvarati, a tad sam imao već 25 godina – rekao je te dodao:
“Svima nam je godilo što ima veliki broj gledatelja i slušatelja i znali smo da takav uspjeh smo mogli napraviti zahvaljujući takvoj publici.
Rekao je kako su sedamdesete godine bile revolucionarne godine, pogotovo u svijetu.
“Toliko su bile drugačije od svega što se događalo prije. Tada smo bili svjesni da smo dosegli vrhunce preko kojih je teško dalje. Ne možeš napisati novu Selmu, ali neke slične pjesme su se nastavile raditi. Spadao sam u dječake koji sanjaju svoj san koji ga ničim ne žele uprljati. Drugačije sam bio odgajan uz strog odgoj u djetinjstvu. S 24. godine sam popio prvu čašicu alkohola, nisam volio ulaziti u eksperimente. Cigaretu sam zapalio s možda 25, 26 godina. S užitkom sam napustio društvo ako bi mi netko ponudio drogu. Znalo se čuti – evo ovog Bebeka koji je mršav i čupav, garantirano je na drogama. Moram ih razočarati, nisam nikad – naglasio je.
Rekao je kako su morali otkazati sviranje za doček Nove godine, čak i imali sudski spor s organizatorom, jer su prihvatili sviranje za Tita.
“Ne vjerujem da je baš Tito htio da mu sviramo, nego neki aparatčik je htio prikazati pred Titom tko zabavlja tadašnju mladež. Izabrali smo blesavu pjesmu – Patim evo 10 dana. Mislim da nije ni cijelu pjesmu čuo, zaokrenuo se i otišao van sa svojim društvom. Mi smo imali priliku zasvirati još jednu pjesmu i da je onda gotovo i da stavljaju “Ero s onog svijeta”. Nismo bili oduševljeni, posebno ja. Nikad nisam imao simpatije prema tom čovjeku ni da nastupam u HNK-u jer taj povod nije nikakav. Nekoliko godina kasnije sam nastupio s velikim oduševljenjem u HNK-u – rekao je.
Istaknuo je kako do 14. godine nije smio ni znati da ima oca.
“Greška koja se morala platiti je bio izbor da bude kraći za glavu ili zatvor. Kad je otac došao nakon godinu-dvije dana i kupio gitaru, vidio je da sam sklon glazbi, nastavio je posao raditi u trgovini. Meni ostaje sjećanje da sam nakon Drugog svjetskog rata, 14 godina bio bez oca zbog političkih razloga. Žao mi je što sam djetinjstvo preveo u određenom siromaštvu koliko god se majka trudila da osigura bolji život. Imao sam za pojesti, obući se, ali nisam se mogao mjeriti s puno onih koji žive u Sarajevu, imaju puno bolje uređen život – rekao je.
