Protekle sedmice u Bosnu i Hercegovinu je stigla jedna od najpozitivnijih vijesti, Europsko vijeće je dalo definitivno „zeleno svjetlo“ našoj zemlji za pregovarački status. Nakon jednoglasnog pozdravljanja ove nesumnjive historijske odluke, BiH se suočava s bosanskom realnošću i sve izvjesnijim političkim nesuglasicama. Naime, samo dan nakon što je Evropsko vijeće dalo zeleno svjetlo za otvaranje pregovora EU sa BiH, HDZ je objavio nacrt Izbornog zakona koji će uskoro uputiti u proceduru, a koji je kontroverzan i sa aspekta europskih integracija i kršenja europskih principa. Milorad Dodik je najavio donošenje svog izbornog zakona. U međuvremenu dolaze informacije o pritiscima na Ustavni sud BiH.
O odluci Brisela, Izbornom zakonu, „Trojci“ i HDZ-u, ulozi susjeda, Draganu Čoviću, Zoranu Milanoviću i Andreju Plenoviću, potezima Milorada Dodika, ali i bosanstvu, za portal Radiosarajevo.ba otvoreno govori Željko Komšić, član Predsjedništva BiH.
Gospodine Komšić, nekoliko dana nakon historijske odluke o dodjeljivanju pregovaračkog status Bosni i Hercegovine, kako vidite „zeleno svjetlo“ Brisela, kao i ono što nas očekuje nakon ovog značajnog koraka?
Komšić: To je odlična vijest za našu zemlju i nikako ne želim da umanjujem njen značaj. Hvala Evropskoj komisiji i zemljama članicama Evropske unije što su prepoznale važnost trenutka za Bosnu i Hercegovinu, Zapadni Balkan i Evropu. Svjesni smo da nas čeka ogroman posao i kako stvari stoje da više neće bit popuštanja i zaklanjanja iza trenutne geopolitičke situacije na evropskom kontinentu. U svakom slučaju ovo je važan trenutak za bosanskohercegovački put ka Evropskoj uniji.
Ipak, svjedočili smo rijetkom jednoglasju bh. zvaničnika zbog odluke EU, mogu li ova odluka Brisela i predstojeći procesi negdje stabilizirati našu zemlju?
Komšić: Dobro je da su svi pozdravili odluku Evropskog vijeća. Bilo je dobro za vidjeti da se oko nečega manje-više svi možemo složiti. Da li će predstojeći procesi stabilizirati našu zemlju? Volio bih da se to desi, ali nisam siguran jer Bosnu i Hercegovinu čeka ispunjavanje težih obaveza. U svakom slučaju, ja ću podržati sve pozitivne procese koji ovu zemlju vuku naprijed. Sve ono što je vuče nazad neće imati moju podršku.
Uzgred, kako ste doživjeli maliciozne komentare poput onog predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića da će „BiH duže pregovarati s EU nego što je bila pod Turcima“. Iz nekog razloga Milanović često spominje Turke zadnjih godina, ali mnogo važnije je to što se stiče utisak da bi se BiH ponovo mogla naći pod pritiscima susjeda u vezi EU?
Komšić: Milanović kaže da EU radi na tome da u BiH uspostavi građansku državu. Kamo sreće da je tako. Onda ne bi morali puno čekati da postanemo članica EU, a ovako se možda i načekamo. Milanović to dobro zna, pa stoga nije ni čudno što se u BiH zalaže za jačanje etničke segregacije i jačanje takvih politika kao što to radi i Plenković. Jedno je svakako sigurno, koja god i kakva god vlast bude u Zagrebu, ta ista vlast će koristiti svoju poziciju članice EU da vrši pritisak na BiH kako bi ostvarila svoje strateške interese u našoj zemlji.
Slično kako to radi Bugarska sa Sjevernom Makedonijom. Na kraju krajeva to već i vidimo. I Plenković i Milanović “pušu u istu tikvu” kada je BiH u pitanju. Nema tu nikakve razlike u njihovom miješanju u unutrašnje stvari u BiH. Sada traže izmjene i Ustava i Izbornog zakona kako bi trajno osigurali realizaciju svojih interesa u Predsjedništvu BiH. Ko je toliko naivan da vjeruje da se ti zahtjevi neće pojačati u budućnosti, pogotovo kada se bude govorilo o datumu pregovora, u toku samih pregovora ili kada se bude odlučivalo o eventualnom punopravnom članstvu. EU šuti na sve pritiske koje trpi Sjeverna Makedonija i zašto vjerovati da će biti drugačije kada govorimo o ponašanju Zagreba prema BiH u budućnosti. Naslušao sam se već dosta funkcionera u Briselu koji mi šapatom govore kako ih je stid zbog ponašanja Hrvatske prema BiH. Ali javno, niko ni riječi.
Na tragu ovog što ste kazali, nekako istovremeno sa odlukom Europskog vijeća u BiH, u javnosti je objedlodanjen zvaničan prijedlog izmjena Izbornog zakona, kako ga vidite?
Komšić: Još jedna varijacija jednog te istog prijedloga koji se zasniva na etničkoj diskiminaciji, što je potpuno suprotno preporukama Evropske unije da se zbog niza presuda Evropskog suda za ljudska prava ne čini nijedan korak ka daljnjoj etničkoj diskriminaciji na štetu građana. HDZ zajedno sa svojim partnerima iz vlasti čini sve da učine taj kako iz EU kažu pogrešan korak. To je svima danas jasno.
Europski put za ciljeve HDZ-a i Zagreba
Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović kaže da je pitanje Izbornog zakona „prva naredna obaveza“, te da „legitimno predstavljanje“ nema alternativu. Vaš komentar?
Komšić: To je samo pokazatelj da Čović koristi evropski put kako bi izdejstovao političke ciljeve HDZ-a BiH i zvaničnog Zagreba, a prije svega njihov cilj je etnički izbor članova Predsjedništva BiH, kao i uopće formiranje vlasti na strogo etničkom principu. Naravno, u HDZ-u smatraju da se to isključivo mora odnositi na Hrvate, a ne nužno i na druge narode. Jednoj takvoj vlasti i njenim potezima smo upravo u prilici svjedočiti.
Ali, Dragan Čović je još 2011. godine rekao da je priča o Izbornom zakonu zapravo alatka da se dođe do trećeg entiteta, mislite li da to upravo danas gledamo?
Komšić: U suštini radi se o trećoj izbornoj jedinici, što je za HDZ i bolje od trećeg entiteta, jer dobijanjem treće izborne jedinice kontrolirali bi na duže vrijeme čitavu Federaciju BiH. To je, ponavljam, sa stanovišta interesa HDZ-a i Zagreba bolje no treći entitet kojeg bi sami morali izdržavati.
Tako da, priča o Izbornom zakonu je strateško pitanje. Mi u Demokratskoj fronti (DF) smo godinama pokušvali da skrenemo pažnju na važnost toga, sa manje ili više uspjeha, ali činjenica je da sada DF niti rukovodi niti na bilo koji način učestvuje u procesima odlučivanja o tome unutar vlasti, a s druge strane učestvuje jedna garnitura („Trojka“) koja je očito spremna na dalje popuštanje HDZ-u.
To je upravno ona struktura koja je dok smo mi pokušavali da skrenemo pažnju na to pitanje, svo vrijeme to omalovažavala i nazivala radom u interesu neke stranke. Naravno, ta laž se sada pokazuje i sada je svima jasna, ali možda je kasno za bilo kakvu vrstu naknadne pameti. Možda i nije ako ih građani zaustave u namjeri da izdaju ovu zemlju.
Kako komentirate istovremeno prijetnje „europskog“ Milorad Dodika da će donijeti svoj izborni zakon ako Visoki predstavnik intervenira u vezi sa tzv. „tehničkim izmjenama“? Djeluje li Vam ovo kao neka koordinacija sa HDZ-om, da bi se u strahu od Dodika otvorio put za njihovu akciju?
Komšić: Ne bih isključio mogućnost da NSRS to po nalogu Dodika uradi, što bi naravno bilo protivustavno, i vjerujem da bi nakon nekog zahtjeva za ocjenu ustavnosti Ustavni sud BiH to proglasio neustavnim. Što se tiče koordinacije, SNSD i HDZ sve rade upravo u potpunoj koordinaciji, i to već deceniju i više.
Istovremeno, predstavnici Ustavnog suda BiH žale se na pritiske. Kako vidite procese koji se dešavaju u vezi s tim?
Komšić: Osuđujem sve vrste pritisaka na Ustavni sud BiH. I kada se nisam slagao sa nekim odlukama Ustavnog suda BiH, uvijek sam isticao da poštujem odluke Ustavnog suda BiH. Dobar dio pritisaka na Ustavni sud dolazi iz takvih motiva, a motiv da se mijenja struktura Ustavnog suda BiH i to po željama separatističkih politika krajnje je opasan.
Stoga treba učiniti sve kako su u strukturu Ustavnog suda koja je definirana Daytonom ne bi zadiralo, a to se posebno odnosi na one koju tvrde da poštuju Dayton i njegove izvorne ovlasti. O promjeni strukture Ustavnog suda BiH ne smije biti ni govora u ovom trenutku. Nikome ne bi trebao smetati dio sudija koje u Ustavni sud BiH imenuje Evropski sud za ljudska prava. Pogotovo ne ako se već izjašnjavate da ste za evropske integracije.
Ideja bosanstva nije „bošnjački nacionalizam”
Radiosarajevo.ba: Na kraju, želimo Vas pitati kako doživljavate teze o „bošnjačkom nacionalizmu“ navodno oličenom u bosanskoj ideji, ideji bosanstva uopće, i na koji način je ova ideja postala tobožnja prijetnja? Ovih dana o tome je pisao, recimo, profesor Senadin Lavić.
Komšić: Koliko sam mogao primijetiti profesor zastupa ideju bosanstva kao jednog političkog pristupa. To je ideja sasvim primjerena demokratskim državama. U našem slučaju to je ideja bosanske nacije ili bosanskohercegovačke, ako je nekome tako draže. Pojednostavljeno rečeno, nacija nije isto što i etnička grupa ili kako se to zove kod nas – konstitutivni narod. Nacija se primarno veže za teritoriju države i osjećaj pripadanja toj državi.
Upitajmo se zašto nas gotovo svi, van granica BiH, zovu Bosancima ili Hercegovcima, a slabo ko Srbima, Bošnjacima, Hrvatima, Jevrejima, itd. Eto, vam nacije, intuitivno, gotovo podsvjesno, priznate van granica BiH. U okviru te nacije, možete biti što god hoćete ili osjećate, Bošnjak, Srbin, Hrvat, što god.
Ne bih rekao da je u središtu te ideje nacionalizam, ni bošnjački ni bosanski nego je u središtu Bosna i Hercegovina, odnosno ideja Bosne i Hercegovine i bosanskog pogleda na politiku, pogleda koji nije dominantno etnički, iako uvažava postojanje različitih etniciteta.
Tome se ne može pripisivati bošnjački nacionalizam. Ne čudi me da ima i onih koji u svemu tome vide prijetnju. Ova država je i napadnuta pod izgovorom da njena suverenost i nezavisnost nekome predstavljaju prijetnju. Naravno, mi znamo da to nije tako, kao što znamo ko smo i šta smo u našoj bosanskohercegovačkoj zemlji. Suština pristupa profesora Lavića, kako ja to vidim, jeste Bosna i Hercegovina država, zemlja, naša domovina, jednakih ljudi, bez obzira šta su i ko su i koliko koga ima! Svima nama, pojedinačno, ta Bosna i Hercegovina pripada na isti način i svima u jednakoj mjeri. Kao što i mi pripadamo njoj!
