U intervjuu za srbijanski Danas, Željko Komšić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i kandidat Demokratske fronte za još jedan mandat na tu funkciji, kaže da je potvrđeno ono što su već mjesecima znali i javno govorili.
“Naravno, jedan značajan dio javnosti, pa i one političke nije vjerovao, ili nije htio vjerovati u loše namjere Hrvatske. Ljudi u kriznim vremenima, ljudi pod pritiskom, vole vjerovati da su stvari bolje nego jesu“.
Ono što je zaista ohrabrujuće, kaže, jeste da su građani i građanke Bosne i Hercegovine prepoznali dobro o čemu se radi.
„Potvrdili su svoje razumijevanje: oko sedam hiljada ljudi u julu je došlo pred Ured visokog predstavnika. Jasno je poručeno: ne želimo loša rješenja, ne pristajemo živjeti u aparthejdu. Republika Hrvatska vodi svoju politiku i ona je jasna“.
Kakva je to politika?
“Dovoljno je pratiti samo izjave, da ne govorimo o ponašanju. Pa pazite, Hrvatska i Srbija već decenijama odbijaju s Bosnom i Hercegovinom potpisati sporazume o granici.
Šta poručujete susjednoj državi kada joj ne želite formalno, u potpunosti priznati granice? Poručujete da imate nešto protiv te države, njene teritorije, njenog suvereniteta.
Plenkovićevo javno priznanje „diskretnih“ razgovora stavilo je tačku na sve te rasprave. Ovim priznanjem on svom glasačkom tijelu, Hrvatima u Hrvatskoj, poručuje da je eto on odlično radio a Milanović sve uprskao.
Možda i jeste tako. Ali ono što je sigurno: obojica dokazuju da im je Bosna i Hercegovina i tobožnja briga za Hrvate samo jedno od unutarhrvatskih političkih pitanja.
Hrvati u Bosni i Hercegovini, kao i Srbi, samo su, na njihovu štetu, instrumenti zagrebačkih i beogradskih politika: od Pašića i Radića, preko Miloševića i Tuđmana, pa evo do Milanovića i Plenkovića te Aleksandra Vučića.
Dok se Srbija i Hrvatska igraju malih, komičnih kolonijalnih sila – Hrvati i Srbi u Bosni i Hercegovini gube svoju autentičnu politiku, udaljavaju se od domovine, žive i ispaštaju tuđu politiku”, navodi Komšić.
Dodikova željena kombinatorika, kako je rekao, jeste izborna pobeda Željke Cvijanović i Borjane Krišto. Dakle, ovo je otvoreno priznanje da Dodik (SNSD) i Čović (HDZ) imaju jasnu zajedničku agendu – cijepanje države BiH?
“Milorad Dodik je četiri godine proveo u Sarajevu. Jedino što je uspio jeste da nauči da je za cijepanje države neophodan odnos snaga 2 naprema 1 protiv Bosne i Hercegovine. Ništa drugo nije napravio.
Ismijavao je naš čvrst stav po pitanja približavanja u NATO – mi smo na pragu ovog vojnog saveza. Prijetio je odcjepljenjem – država je jača nego 2018, a on je izgubio dvotrećinsku većinu u RS, što mu je bila jedina stvarna poluga.
Dovodio je harmonikaša u Predsjedništvo da eto kao ponizi najvišu državnu instituciju, a na kraju on ponižen bježi iz Sarajeva, ne usuđuje se ni pokušati obnoviti mandat. Vraća se na entitetski nivo, uvidio je da nije kalibar za državnu politiku, ma koliko ga puta Vladimir Putin primio.
Dodik svoje namjere nikada nije krio, Čović je jedno vrijeme pokušavao glumiti „nositelja evropskih integracija“, ali se nije uspijevao odreći grljenja s ratnim zločincima poput Darija Kordića.
Raskrinkane su te politike, djelomično smo i porazili. Cvijanović i Krišto bi naravno samo provodile naredbe Dodika i Čovića.
Ali mi se borimo za omjer 2 naprema 1 u korist države, u korist vladavine prava, demokratije, ljudskih prava i stvarnih evropskih vrijednosti, ne one koji neki evropski birokrati i skriveni fašisti propagiraju zajedno s Draganom Čovićem.
I moj dojam je, naročito tokom kampanje, jer svakodnevno pričam s građanima i građankama – da su ljudi sve to shvatili i da su odgovorniji od nekih političara u Sarajevu”, rekao je u intervjuu za Danas između ostalog Komšić.
