Ima puno važnijih stvari od onih budalaština kojim nas svakodnevno obasipaju, kazao je Josip Pejaković, te naveo da je čak i svoje zdravlje doveo u pitanje upravo zbog trenutnog stanja u bh. društvu.
– Bavim se plemenitim stvarima koje su melem mojoj duši – kaže.
Riječ je o njegovoj knjizi “Zajednička molitva” koja je završena, a promocija će se desiti, kako kaže Pejaković, kada uvjeti za to budu primjereni, odnosno kada bude moguće da joj prisustvuje više ljudi.
– “Zajednička molitva“ je prvi pokušaj objedinjavanja tri religije i četiri vjere pod zajedničku molitvu. Naime, do sada niko nije uspio spojiti zajedno monahe, franjevce i derviše pod, naravno, okriljem abrahamske vjere i Abrahama ili Ibrahima. U tom pokušaju sam tragao za nekim momentima koji su im zajednički, a to je taj neki ekumenski pristup tumačenja religija i vjera. Tri objavljene religije, kršćanstvo, judaizam i islam, a kod nas postoje četiri vjere, ali je jedan zajednički bog – kaže Pejaković.
U djelu “Zajednička molitva” Pejaković je napisao da Abraham, odnosno Ibrahim, poziva sve na zajedničku molitvu.
U tome je uspio, jer je sve vrijeme dok je kreirao djelo, bio u konsultaciji s kompetentnim ljudima.
– Pogotovo u onim dijelovima koje nisam dovoljno poznavao. Tragajući za tom zajedničkom crtom, došao sam do spoznaje da je to ustvari jedno. Da je samo razlika u imenima, ali jedan je bog i oko njega se okupljaju u zajedničkoj molitvi. Sada sam odlučio da radim sam, da se presvlačim od Abrahama preko Pahomije, svetog velikog prvog manastirskog monaha i osnivača manastirskog života. Zatim u Franju Asiškog, koji je osnivač franjevačkog reda iz Asiza i na kraju u Mevlanu Dželaludina Rumija kao osnivača derviškog reda. Presvlačim se u te odore i govorim njihove misli pouke, molitve… – ističe.
Djelo „Zajednička molitva“, navodi on, nastalo je uz pomoć prof. Marka Oršolića, šejha Edina Urjana Kukavice, potom jedanog od najboljih znalaca o sufizmu u Sarajevu, prof. dr. Adnana Silajdžića. Tu su i prof. dr. Džemal Hadžismajlović, pojac pravoslavne crkve Dragan Vučur, Eli Tauber iz Jevrejske zajednice… Oni su cijelu priču poentirali, uz završno mišljenje akademik Esada Durakovića koji je rekao da je to himna vjerujućoj duši.
– To me na neki način ohrabruje jer sam uz sve respekte prema toj velikoj temi bio sumnjičav prema samom sebi, da li ću ja to uspjeti, a zahvaljujući njihovim sugestijama i korekcijama došao sam do rezultata koji se zove “Zajednička molitva” – rekao je, prenosi Avaz.
Kao kosmopolita i čovjek koji pomalo sa strane gleda i vidi ono što ne vide oni ljudi koji su u vjeri, Pejaković se opredijelio na ovo djelo kako bi zbližio ljude.
– Postoji jedna rečenica: „Ako je Bog stvorio ljude, nije ih stvorio da se tuku i da se biju, nego da se međusobno kao različiti upoznaju.” Smisao djela jeste da se te razlike pretvore u dobro, a ne u zlo, čemu smo bili svjedoci svih ovih prošlih godina”, zaključuje.
