U vrijeme kada stranci zavrću ruke domaćim poglavicima tražeći da urade ono što su obećali i kada je pokretanje vitalnog nacionalnog shvaćeno kao potez očajnika o političkim pitanjima u BiH u Pressingu sa Amirom Zukićem gostovao je ugledni prof. dr. sci Esad Bajtal.
Zašto vas Bakir Izetbegović ne upita za savjete, pitali smo ga to u Pressingu da li ste razgovarali, rekao je da su to budalaštine?
“Kada ste ga to pitali, gledao sam emisiju, rekao je, ma pustite to su budalaštine. Ta konotacija mi nije čudna, navikao sam.
Ali rekao je, da razgovarali smo, a nikad se nismo u mimohodu sreli, čak ni na ulici. On javno pred kamerama karadžićevski tvrdi, da razgovarali smo. Nikada se nismo sreli.
Da li bi razgovarali sa njim i sa drugim političarima?
Ne, sa politikama ne razgovaram. Neki su mi nudili da riješe sve moje egzistencijalne probleme. Ja sam sa svojim imenom i prezimenom građanin BiH.
Jeste li vi građanin BiH?
“Ja sam samo to i ništa više.
Ja moja majka, majčine majke majka, očevog oca otac, rođeni smo u ovoj zemlji.
I šta ja drugo mogu biti? Druga je stvar što nisam ništa, što nemam, kao ostali, kao Bosanac, pa me sad oni ustavno nakaradnim jezikom zovu ostali, što sam niko i ništa, dakle nula.
Ja sam toga svjestan i pristajem na to, to je cijena činjenice biti ono što jesi. Zamislimo Mađarsku bez Mađara, Srbiju bez Srba, Ameriku bez Amerikanaca.
Nezamislivo! Ovdje to postaje stvarnost, Bosna bez Bosanaca.
Na našem jeziku ostali znači smeće, nešto što se mora skloniti iz vidokruga, e to sam ja.” rekao je ugledni sociolog na početku emisije Pressing.
Čiji je igrač Bakir Izetbegović?
Domaće pseudogazde imaju svoje stvarne gazde izvan ove zemlje. Govorio je da je BiH ostavljena Erdoganu u amanet, nešto slično. Narod su lutke, konci se vuku, teatar apsurda u kome možete šta god hoćete jer mašta može sve.
I kada realizujete maštu koja nema dodira sa racionalnim onda imate upravo ovo raslojavanje da jedni imaju sve, a drugi ništa. Zapravo ima jedna moja knjiga koja se zove “Manje od ništa.
Ljudi koji imaju manje od ništa i koji su manje od ništa sa obzirom na tretman koji imaju u vlastitoj zemlji.
Čovjek traži da ga se poštuje kao čovjeka, da živi, da ne smije razmišljati može li kupiti djetetu kiflicu, patikicu, hoće li imati grijanje? Koliko košta hljeb? To su pitanja koja se u koliko toliko normalnom svijetu ne postavljaju.
To su kod nas pitanja svakog jutra i svake večeri postavljaju. Imate cifru od 120.000 djece koja svaku noć u BiH liježu gladna.” rekao je.
